Strah od zubara jedan je od rasprostranjenijih strahova među ljudima. Odlazak zubaru neugodan je kako djeci, tako i velikom broju odraslih.
Mnogi odrasli i dan danas osjećaju strah od odlaska kod zubara iako racionalno znaju da im se ništa loše ne može dogoditi. Ipak, ulazak u zubarsku ordinaciju kod mnogih izaziva znojenje dlanova, neugodan osjećaj u želudcu, a ponekad i potrebu za brzim okretanjem na petama i bijegom. Sve ovo posljedica je straha koji se razvio u djetinjstvu i unatoč godinama nije prošao. Možda se smanjio, ali je još uvijek prisutan.
Međutim, kako ovo izbjeći?
Kako postići da se djeca ne boje odlaska zubaru i kako izbjeći da kasnije u životu odlazak zubaru bude dramatičan događaj za koji je potrebno posebno sakupljanje hrabrosti?
Za početak, potrebno je s djetetom što ranije krenuti kod zubara. Kad dijete napuni dvije godine može se početi odlaziti kod odabranog zubara, odnosno stomatologa kako bi se dijete naviknulo na prostor, upoznalo stomatologa, te kako bi prva iskustva sa stomatologom bila ugodna.
Naime, ukoliko dijete odvedemo tek kad ga zaboli zub, kad će biti potrebna i intervencija stomatologa, odnosno bušenje zubića, dijete će posjet stomatologu povezivati s boli i neugodnim iskustvom.
Međutim, ukoliko je otišlo nekoliko puta prije, te se upoznalo s prostorom, stomatologom, sjelo je u svemirsku zubarsku stolicu, provozalo se gore dolje, ono se više neće bojati. Čak i ako dođe do potrebe za bušenjem zuba, neće biti velike drame te će dijete lakše podnijeti bol i neugodu bušenja zubića.
Također, ono što bi roditelji trebali paziti je da o stomatolozima govore pozitivno. Dakle, ne smijemo spominjati da se bojimo, da nas boli, te ne smijemo uz riječ stomatolog spominjati riječ strašan, bol i slično. Potrebno je djeci reći kako će im stomatolozi pregledati zubiće i maknuti zločeste Grica i Greca.
Roditelji ne bi smjeli djeci govoriti kako popravak zuba ne boli. Naime, svi znamo kako je bušenje zuba neugodno, a ponekad čak zna biti i bolno. Ako znamo da će djeci popravljati karijes potrebno ih je upozoriti što će im točno stomatolog raditi te ih pripremiti na bol. Također, potrebno je naglasiti da ćemo biti uz njih i da to nije ništa strašno te kako su oni jako hrabri i veliki jer to rade. Uz ovakvu pripremu, djeca lakše prihvaćaju zahvate na zubima i lakše podnose neugodu i bol.
Naime, laganjem djeci da ih neće boljeti, narušavamo odnos nas roditelja s djetetom, ali i djeteta sa stomatologom. Zato je bolje ostati pri istini, kako god bolna bila.
Za kraj je najvažnije poticati djecu na pravilno održavanje oralne higijene kako bi se spriječilo nastajanje karijesa. Već od iznicanja prvih zubića potrebno je djecu naučiti o važnosti pravilnog održavanja i pranja zubića te ih poticati na redovno pranje.
Uz dobru higijenu ni odlazak stomatologu u konačnici neće biti drama, pa će tako bez straha moći imati bijele zube.
