Možemo li uopće odgovoriti na pitanje tko je izmislio dentalnu njegu?

Nema točnog odgovora, jer dokazi pokazuju da je njega naših zubi stara koliko i sama ljudska civilizacija. Kako je stomatologija kao posebna grana medicine prepoznata negdje u ranom 18. stoljeću, što su naši preci radili do tada? Nisu sigurno sjedili skrštenih ruku i čekali da netko izmisli metodu popravka i čišćenja zubi, pa kada bude neka bude. Ljudi su od davnina bili snalažljivi i adaptirali su se u  okolinu što je moguće više i kvalitetnije, bavili se obrađivanjem zemlje te živjeli u tom suživotu tisućljećima. Medicina je dakle postojala otkada i čovjek, i iako su metode bile surove i primitivne, neke od navika su se održale i dandanas. Brigao zubima je jedna od tih navika koje čovjek ima od pamtivijeka, još otkada je pronalazio i lovio vlastitu hranu i preživljavao, ali se i brinuo sam za sebe.

Stari su Egipćani i Grci čistili svoje zube grančicama i lišćem, skupa sa svojim pastama za zube upitnih sastojaka, ali tako je to bilo u prošlosti. Često bi odvajali male dijelove grančice, nešto kao čačkalice i tako bi čistili između zubi, i eto „izuma“ prvog dentalnog konca. Čovjek je zaista bio domišljat još od davnina i tražio učinkovite metode kako bi sebi olakšao život. Ali grančice ili štapići za žvakanje se koriste još i danas, u nekim dijelovima svijeta, a rade se većinom od drveta Salvadora persica znanog još kao i misvak. Studije o tome koliko je ova grančica i njezina upotreba efikasna ostavit ćemo za neku drugu priliku, ali grančice ovog drveta se upotrebljavaju više od 7000 godina te to možda govori dovoljno. Sve od početka ljudske civilizacije ljudi su žvakali razne aromatične grančice i biljke, koru drveta te zube čačkali svim i svačim pa čak i perjem – kako bi održali dah svježim, a zube i usnu šupljinu čistima. Mi danas koristimo napredne metode, ali smisao je ostao isti – svjež dah i zdravi zubi su imperativ.

Izum prve četkice za zube pripisuje se Englezu Williamu Addisu koji je sjedio u zatvoru i čekao razrješenje svoje sudbine te se vjerojatno dosađivao. Bilo kako bilo, od komada koščice i čekinja napravio je četkicu za zube, koju je po izlasku iz zatvora počeo i proizvoditi. Ubrzo je krenula masovna proizvodnja te njegova kompanija postoji i danas.

Paste za zube koje su se koristile kroz povijest su se sastojale od dosta upitnih sastojaka, poput suhog cvijeća ili voća, pa čak i opasnih sastojaka poput mljevene cigle, školjaka, porculana te soli i šećera. Mnogi od tih sastojaka su bili izuzetno abrazivni jer se vjerovalo da će zubi tako biti čišći, ali samo su bili kontraproduktivni. Soda bikarbona se održala kao jedan od sastojaka za čišćenje zuba i danas, pa ako ste pobornik zdravog i ekološkog načina života znate sve. Isto tako trebate biti svjesni činjenice kako su kalcijev fluorid i ostale komponente paste za zube dokazane u sprečavanju nastanka karijesa i borbi protiv bakterija u usnoj šupljini. Vodica za ispiranje usta koristila se i u drevnoj Kini, a radila se od brusnica te đumbira, a današnja alternativna medicina upotrebljava recepte koji su se koristili u drevno doba na području Indije, a koriste se i danas.

Različite kulture i vjerovanja donose i različite navike odražavanja oralne higijene te bez obzira gdje živite i na koji način perete svoje zube – bitno je da to i činite.  Koju god njegu odabrali za vaše zube, prirodnu, alternativnu ili modernu – bitno je da to činite redovito. 

Podijeli:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *