Gdje zapravo započinje priča o stomatologiji? Stomatologija kao grana medicine koja je svima nama neophodna te je jedna od najbrže razvijajućih – nema neki svoj početak koji možemo specifično definirati.

Mogli bismo njen začetak označiti oko 1700.godine sa Pierreom Fauchardom, čovjekom danas poznatim kao ocem moderne dentalne medicine. Možda čak i sa Aristotelom ili Hipokratom koji su između ostaloga istraživali i načine kako ispraviti zube

Prvi poznati zubar, odnosno prvi po tome nazivu ili tituli, je Hesi-Re, koji je živio prije nekih 5000. godina u Egiptu. Prvim zubarom je proglašen između ostaloga, jer mu na grobnici stoji natpis: „Najveći od onih koji se bave zubima i od liječnika“ – prvi takav poznat natpis. 

Koliko god daleko odemo u povijest, toliko daleko zapravo seže i stomatologija, sa zahvatima i metodama liječenja koji bi za današnje pojmove definitivno bili barbarski. Ljudska civilizacija prije razvoja agrikulture nije imala nekih značajnih problema sa zubima, zbog svoje prehrane – ali rudimentarni alati za liječenje i vađenje zuba sežu u povijest čak oko 14,000 godina. Civilizacija koja je živjela prije nego što se čovjek počeo baviti poljoprivredom je imala zapravo zdravije zube od nas danas, a sve to duguje konzumaciji neprerađene svježe i sirove hrane.

Stari su Egipćani svoje znanje o anatomiji ljudskog tijela upotrebljavali tako da su izvodili i primitivne dentalne zahvate.

Stari Grci su u poštivali mišljenja i savjete svojih drevnih bogova, pa tako i Asklepija, boga svih liječnika čije se ime spominje i u originalnoj Hipokratovoj zakletvi. Tako su Grci vodili računa o oralnoj higijeni prema naputcima svojih uvjerenja, a ta se praksa kroz povijest manifestirala u različitim oblicima. Što kroz ljudska vjerovanja, uvjerenja ili navike, dentalno su zdravlje i higijena bili važni gotovo oduvijek.

Drevne su Maje takoreći, podigle ljestvicu svojim naprednim procedurama za higijenu i zdravlje zuba, koristeći neke metode koje se na moderniji način koriste i sada. Također su ukrašavali zube draguljima te radili plombe od kamena, školjki i različitih drugih materijala. Zubi su im bili jako važni, što govori dovoljno o naprednosti ove civilizacije kao i o tome kako se kroz povijest čovječanstva (skoro pa uvijek) kao imperativ provlačilo – zdravlje. 

Vađenje se zuba koristilo i kao „lijek“ za mnoge druge bolesti, jer su ljudi  vjerovali i u to da je bolest zuba povezana sa stanjem u organizmu. Neke od tih činjenica vrijede i danas, jer loša higijena zuba može biti uzročnik nekim bolestima te stanje zuba može biti povezano s fizičkom bolešću.

1530.g. napisan je prvi priručnik koji se može nazvati počecima tekstova o dentalnoj medicini, ali se vađenje zuba i njihov popravak odvijao u brijačkim salonima i kod liječnika opće prakse. Zubari nisu postojali kao profesija sve dok Fauchard kao kirurg nije počeo usmjeravati svoju pažnju prema oralnoj medicini, između ostaloga izrađujući i medicinski alat od raznih drugih alata iz svakodnevne upotrebe. Nakon njega stomatologija je krenula u smjeru u kojem je i danas.

Evidence based dentristry (EBD) je danas postala redovna praksa u svim kvalitetnim stomatološkim ordinacijama, a bazira se na tome da se znanje i struka kombiniraju sa potrebama i željama pacijenta kako bi se došlo do najboljih individualnih rezultata.

Uz estetsku i restaurativnu stomatologiju, te implantologiju i parodontologiju, svima su dostupna vrhunska dentalna rješenja – što su zapravo i naši preci činili kako bi održali kvalitetu svojih zubi na načine koje su poznavali i koji su im bili dostupni.

Ovisno o stanju vaše usne šupljine i vaših zuba općenito, postoje zahvati gdje u 24 sata možete imati potpuno nove zube. Kako bi današnji stomatolozi mogli imati vrhunske materijale i metode koje imaju trenutačno, a bez kojih bi život danas bi bio nezamisliv, dentalna je medicina prošla dug i mukotrpan, ali definitivno fascinantan put, kojeg je čovječanstvo njegovalo od svog samog nastanka.

Podijeli:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *