Naši zubi u prosjeku počinju rasti nakon navršenih šest mjeseci života. Prvi zubići veliki su događaj za svaku bebu i cijelu obitelj i uvijek se pamte. Isto tako, izbijanje i rast trajnih zuba obilježava jednu novu  fazu u djetinjstvu i u životu. Mliječni zubi počinju ispadati oko šeste godine života i mnogi mališani ovo prihvaćaju kao prijelaz iz djetinjstva prema odrasloj dobi. Za svaki zubić koji ispadne posjećuje nas zubić vila, a svaki izrasli zubić dočekuje se s veseljem. Međutim, što ako neki zub ne iznikne ili ostane malen, kao da je zakržljao? U današnje vrijeme gotovo 20% ljudi nedostaje jedan ili oba umnjaka, ali ovo stanje se smatra normalnim i ne smatra se anomalijom niti se naziva hipodoncijom. Stomatolozi i ortodonti hipodoncijom smatraju stanje kada osobi ne izraste jedan ili oba gornja sjekutića ili neki od drugih pretkutnjaka.

Hipodoncija – kad ne izraste trajni zub

Dakle, ako imamo slučaj da nije izrastao jedan ili više prednjih trajnih zuba, a najčešće je riječ o trajnim „dvojkama“, onda se govori o hipodonciji. Ovo je jedna od najčešćih zubnih anomalija i mnoge, koji je imaju, brine jer može negativno utjecati na izgled, ali i funkciju usta.

Ovisno o broju neizraslih zuba, hipodoncija se može podijeliti na nekoliko vrsta:

  • Hipodoncija – kad nedostaje jedan do šest trajnih zuba, ne računajući treće kutnjake
  • Oligodoncija – ako nedostaje više od šest trajnih zuba, također ne računajući treće kutnjake

Zašto dolazi do hipodoncije?

Najčešći uzrok hipodoncije su geni. Kao što prenose informacije o visini, građi tijela, boji kose i očiju, prenose i informacije o zubima. Ako u obitelji postoji netko tko je nosilac ovoga gena, vrlo je vjerojatno da će se gen prenijeti i na sljedeće generacije. Isto tako, hipodoncija može biti rezultat nekog sindroma, endokrinog poremećaja ili infekcije zubnog zametka. Ovo su, međutim, mnogo rjeđe situacije.

Što ako nam fali zub?

Mnogi, koji imaju problema s hipodoncijom, pitaju se kako riješiti ovo stanje. Terapija ovisi o tome koji zubi nedostaju te dogovoru osobe i stomatologa. Terapija je uglavnom složena te uključuje i stomatologa i ortodonta, ovisno o dogovoru. U najčešćem slučaju hipodoncije, kada je riječ o nepostojećim dvojkama, problem se rješava na dva načina.

Prvi je da ulogu dvojki „preuzmu“ očnjaci. Ortodontskom terapijom ovi se zubi mogu pomaknuti na mjesto dvojki te ih zubar potom može izbrusiti da izgledaju kao dvojke. Ovo nije toliko složen zahvat i iako se mnogi odlučuju za njega, mnogi stomatolozi i ortodonti nisu najsretniji ovim rješenjem. Naime, na ovaj način očnjak se miče iz svog prirodnog mjesta i mijenja mu se funkcija u ustima, što može dovesti do problema u kasnijoj dobi. Očnjaci su zubi s vrlo jakim korijenom te se oni obično koriste kao osnovica na koju se stavlja zubni most. Ako se ovaj zub pomakne naprijed i preuzme ulogu dvojke, onda može doći do slabljenja korijena i eventualnih problema u budućnosti ako će trebati postaviti most.

Druga opcija je mnogo složenija, dugotrajnija i skuplja, ali u konačnici su rezultati bolji. Riječ je o ugradnji implantata na mjestu nepostojećeg zuba.

Ugradnja implantata kao trajno rješenje

Za početak će najvjerojatnije biti potrebna ortodontska terapija kako bi se napravilo mjesta za implantat. Naime, kako zubi izrastaju tako si traže mjesto u ustima. Budući da fale određeni zubi, ovi koji su izrasli pomiču se gdje mogu, rašire se više nego bi inače i sad ih je potrebno vratiti u red. Nakon ortodontske terapije, kojom se dobiva prazno mjesto za ugradnju zuba, slijedi izrada implantata.

Ovaj dio uključuje uzimanje otiska, a ponekad uključuje i izradu umjetne kosti u koju će se ugraditi implantat. Dodaje se i privremena kruna, kako bi se oblikovalo zubno meso te su u konačnici izrađuje keramička kruna koja se dodaje na vijak kako bi se dobio gotov izgled zuba. Iako je ovo mnogo složeniji zahvat, rezultati su u konačnici bolji, jer svaki zub ima svoju prirodnu funkciju zuba, a što je, dugoročno gledano, bolji izbor.

Osim hipodoncije, može se dogoditi slučaj tzv. rudimentarnih dvojki, koje izrastu, ali u obliku „kljovica“ ili su znatno manje od ostalih zuba. U ovom slučaju, liječenje je jednostavnije. Na postojeći zub može se zalijepiti ljuskica ili krunica, ovisno o tome što stomatolog preporuči.

U svakom slučaju, potrebno je strpljenje, ali i suradnja i povjerenje u stomatologa koji će preporučiti najbolju moguću terapiju kojom ćete u konačnici biti zadovoljni.

Podijeli:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *